Kada partnerski odnos roditelja ne funkcioniše, deca to uvek osete i a neretko i plaćaju cenu. Kod sinova, cena se često ne vidi odmah ali se kasnije vrlo jasno pojavljuje u njihovim partnerskim odnosima.
Emocionalno nezadovoljna majka, koja je u stalnom sukobu sa partnerom, neshvaćena, povređena, usamljena, svesno ili ne, može od sina da napravi zamenu za partnera. Ne u seksualnom smislu, već u emocionalnom: sin postaje taj koji sluša, razume, brine, umiruje. Sin postaje mali muškarac u kući. Njegove emocionalne potrebe se stavljaju u drugi plan, jer je majčina emocionalna glad veća.
Istovremeno, isti taj sin biva infantilizovan. Majka ga štiti, kontroliše, odlučuje umesto njega, zadržava ga u ulozi deteta. Poruka koju majka nesvesno šalje je kontradiktorna, ali snažna:
budi moj oslonac ali nemoj da odrasteš i odeš.
Ova dvostruka poruka stvara unutrašnji rascep. Sin ostaje rastrzan između lojalnosti prema majci i želji za autonomijom, između želje da odraste i bude muškarac i straha da će majku izdati ako to postane.
Kasnije, u partnerskim odnosima, posledice se jasno vide:
- ne ume da se postavi kao zaštitnik i oslonac svojoj partnerki, jer je psihički rascepljen između majke i žene
- teško se separiše od primarne porodice, što stalno proizvodi konflikte u partnerskom odnosu.
- često oseća krivicu kada bira partnerku umesto majke ili postavlja granice.
- partnerku može doživljavati kao zahtevnu i napornu, iako ona zapravo traži zrelu prisutnost.
- ulazi u trougao: majka/on/partnerka, u kojem niko ne može da bude zadovoljan.
- ostaje pasivan u konfliktima ili se povlači, jer svaka strana aktivira stari strah od gubitka ljubavi.
Dete ne treba da bude emocionalni partner roditelju.
Sin ne treba da bira između majke i žene.
Zrela separacija i odvajanje od roditelja nije izdaja već je preduslov za zdrav odnos prema sebi, sticanje nezavisnosti i autonomije i zdrav partnerski odnos.
